Hvaljen Isus i Marija!
Evo napokon sam oduzeo pero mome dragom prijatelju, tako da vidite kako to izgleda iz moje perspektive. Znam ja da je on bolji stihoklepac zato smo i njemu prepustili pisanje, a meni obradu slika i videa!
Subota 14.08. započela je kao i svaki drugi dan. Ustajanje prije šest sati, tuširanje, zajednička molitva u prekrasnoj maloj crkvi u centru, zatim Sveta Misa pa doručak u glavnoj kući.
Tog jutra smo pospremili naše sobe i napokon stavili mreže protiv komaraca na naše krevete.
Do tada smo živjeli u uvjerenju da nećemo moći disati ispod njih, ali bili smo u krivu. Čorka je odlična.
Napomenuo bih da su u petak navečer dva njemačka volontera (Martin i Mathias) preselila kod nas u vodotoranj, to jest u moju sada već bivšu sobu, a Krešo i ja smo postali cimeri. Dečki su prva liga, imaju 20 godina i došli su odslužit jednu godinu civilne službe u Ganu. Osim njih dobili smo i jednog nepozvanog gosta malog Geko guštera koji trči na sve strane.
Nakon što smo se odmorili od OBILNOG i RAZNOLIKOG ručka zaputili smo se na kupanje.
Desetak nas se skupilo pred centrom u nadi da ćemo moći dobiti kombi od centra, ali nažalost nekih pola sata ranije ekipa koja ga je prala zaletila se sa njim u drvo. Uglavnom rektor je bio toliko oduševljen sa tom viješću da smo išli sa taksijem. Ovdje se prvo dogovorite sa taksistom kamo idete i on vam kaze točnu cijenu. Naravno taksimetar ne postoji, kao što ni ne postoji tehnički ispravan taxi u gradu. Dogovorili smo se da idemo na neku Zlatnu plažu, rekli su da je malo dalje ali da je stvarno nešto posebno. Ok i bilo je posebno. Taksi nas je ostavio na nekoj cesti uz more i kada smo došli do plaže bio je mali uski prolaz na čijem kraju je sjedio čelavi crnac i naplaćivao karte za plažu. Karta je koštala 1 GCD ili vam pola eura. Prvo što smo ugledali bila je velika pješčana plaža kroz koju je prolazio neki kanal i uljevao se u ocean. Hodali smo do sredine plaže da nađemo prikladno mjesto za ostavit stvari. Hodajući gledao sam te prekrasne velike valove i jedva čekao kada ću skočit na njih. U svoj toj predivnoj slici nisu mi bile jasne tisuće nekakvih stvari koje su plutale u moru. Pomislio sam da je to nekakva morska trava ili tako nešto. A kada smo ušli u more i kada me poklopio prvi val imao sam šta za vidjet. Bio sam sav prekriven najlonskim vrečicama, nekim neraspadljivim papirom (izgledalo je kao pelene) uglavnom pravi show. Domaćini su me pitali kako mi se sviđa plaža, more i da li volim valove.Rekao sam da je sve lijepo ali da ima dosta smeća, te da nisam navikao da svaki put kada zaronim izađem sa crnom vrečicom na glavi. Oni su me sa čuđenjem pogledali i rekli da to i nije tako puno smeća kao na drugim plažama i da se ovdje stvarno može uživat u moru. Kako da im ja sada objasnim ljepotu hrvatskog mora...
Nakon kupanca zaputili smo se prema glavnoj cesti u potrazi za prijevozom. Stao nam je tro-tro. Tro-tro je kombi koji služi umjesto velikih buseva ima 15 sjedala i staje na svim busnim stanicama. Zanimljivo je to što ne plaćate broj ljudi nego broj sjedala. Tako ako vas stane trojca na jedno sjedalo plaćate samo jednu kartu. Prijevoz sa njim je jako jeftin, tako da vas karta za prijeđenih 10km košta oko 1 kune. Unutrašnjost kombija je nezamisliva za naše uvjete. Napomenuo bi da možda samo jedan posto auta u Gani prošlo naš tehnički pregled. Naravno kada su im ceste razrovane ili ih uopće nema. Semafori koji rade su samo u centru grada na glavnim križanjima, a ostale su porušili. Ovdje se vozi svim stranama čak i posredini ako vam to prilika dopušta. Jednostavno nema pravila, ako možeš proći prođeš pa makar i u rikverc po suprotnoj traci. Eto malo sam vam htio dočarati promet ovdje. Da nastavim, tro-tro nas je ostavio „negdje“ pa smo onda uzeli taksije do našeg centra. Premda nas je bilo dvije grupe po pet ljudi, a u taksiju se može voziti samo četiri plus vozač, taksist nas je ipak primio. Stotinjak metara od našeg centra nalazi se policijska blokada. Tu policajci zaustavljaju njima sumnjive automobile. Svi policajci imaju kalašnjikove i dugačke drvene palice, bolje reći komad neke grane. Naravno kakve smo bili sreće pandur je skužio da nas je u taksiju šestoro i počeo lupati granom po taksiju da se zaustavimo. Naš mladi vozač je totalno problijedio. Nakon što se policajac dobrano izderao na njega i očitao mu bukvicu zatražio ga je vozačku i prometnu dozvolu. Tu je krenula komedija, naš taksista niti je imao vozačku niti prometnu. Rekao je da je zaboravio kod kuće. Hi-hi!!! Tu su uskočili naši prijatelji iz centra i počeli nagovarat gospodina u maskirno plavoj uniformi sa granom u ruci da ga puste. Nakon 15-20 minuta razgovora za čudo su ga pustili, i on nas je doveo do centra.
U subotu navečer smo otišli sa Nijemcima i lokalnim dečkima na pivicu preko puta našeg centra.Birc je stvarno nešto posebno. Neosvjetljena terasa sa 5-6 stolova za kojima sjede ljudi koje praktički i ne vidite, zamislite samo crnca u mraku. WC je svugdje gdje želite samo da nije blizu stolova. Tu večer smo se dogovorili kada sljedeći tjedan završi dječji kamp da idemo malo otputovat na sjever Gane, da doživimo pravu Afriku. Jedan od dečki nam se ponudio da će nam biti vodić ako to želimo. Naravno da smo pristali, pa ipak nismo toliko glupi da sami lutamo po džunglama Gane. Iskreno jedva čekam tu dvotjednu avanturu.
A sada na spavanje jer sutra je veliki dan, dan uznesenja naše Gospe na mjesto o kojem svi toliko sanjamo,he-he bar ja stalno..... pozdrav do trasu!
Nema komentara:
Objavi komentar