And so it begins.......

 

                                       Pozdrav svima iz Ashaimana!!!

Evo, da i službeno počnemo sa izvještavanjem preradoznale ekipe...;)))

Put prema Gani počeo je u četvrtak rano ujutro. Krenuli smo u 2:00 s Knežije iz crkvenog dvorišta, a naši najmiliji su nas ispratili kombinacijom ponosa u srcima, smijeha na ozarenim im licima i dobro prikrivenim suzama u očima...

„Big boss“ volontarijata, don Ivan Šibalić zvan Šibo, vozio nas je do Beča iz kojeg smo u 10.00h imali let. Na putu do Beča nam se pridružio Marko, naš dobar prijatelj i kolega volonter :) koji je tako jako želio i  htio ići s nama, ali ove godine, nažalost, to nije bilo moguće. Do Beča smo stigli relativno brzo uz red priče, zezancije, smijeha i spavanja. Pala je i prva jutarnja kava oko pola 6 u jednom otužnom kafiću (ako to mogu nazvati kafićem), gdje se vozači kamiona odmaraju i razmjenjuju svoje doživljaje...Mi smo se smjestili u jedan kut koji se pretvorio u „veseli kutić“ zbog naše zafrkancije i općeg i nadaleko poznatog Markovog i mog smijanja....:))))

Nakon uživanja u kavici, krenuli smo prema bečkom aerodromu. Impozantna zračna luka sa bezbroj gateova i labirintom od parkirališta..(nadam se da Marko i Šibo nisu predugo tražili autoJ).Čekirali prtljagu, odahnuli kada su nam koferi prošli test na kilažu, sjeli na oproštajnu pivicu sa Markom (u daljnjem tekstu Marck :-) ) i Šibom. 

„Avantura života“, kako smo nazvali naše putovanje i misiju, započela je desetak minuta iza 10 sati kada se naš avion odvojio od zemlje i vinuo u nepregledna plavetna nebeska prostranstva...Prva stanica na našem putu bio je Istanbul, gdje smo presjeli u drugi avion kojim smo kasnije sretno stigli u glavni grad Gane, Accru. Putovali smo 13 sati (ovdje ne računam put autom do Beča), tako da smo jedva čekali da dođemo u Ashaiman te da legnemo u krevet.

Smješteni smo u salezijanskom centru „Don Bosco Tehnical Institute“ i premda je bila noć kada smo došli, odmah nam se svidio naš novi dom. Obojica imamo svoju sobu, tako da nam komfora ne nedostaje. Lijepo je uređeno i za afričke prilike imamo poprilično dobar standard. Naše sobe se nalaze u vodotornju, iznad nas su tankovi sa vodom koji se pune kišnicom, tako da za sada imamo dovoljno vode. Naravno, trošimo ju racionalno. U tom sklopu gdje su sobe, imamo i malu čajnu kuhinju, i wc sa tušem. Odmah prvu noć (05.08.), Igor je imao posjetu u sobi (vjerojatno se osjećao usamljeno) pa mu je došao žohar koji po veličini baš i nije po hrvatskim standardima, dakle bio je 100 puta veći od hrvatskih žohara. No, njegova posjeta bila je kratkoga vijeka....tako je počela naša prva noć u dalekoj afričkoj zemlji.

Nakon kvalitetno prospavane noći na tvrdim madracima (koji obojici odgovaraju, pogotovo nekom tko ležečki polaže ispite...), počeo je i službeno naš prvi dan u novoj sredini i novoj obitelji. Svi su prema nama jako dobri i prijateljski raspoloženi. Kako smo Igor i ja malo dulje odspavali, nismo imali zajednički doručak sa ostalim članovima salezijanske zajednice, ali nam je društvo radio Francis, simpatičan i jako dobar dečko o kojem nam je Šibalić pričao. Na žalost, rekao nam je da tu ostaje još par tjedana i da ide u drugu misiju u Sierra Leone. Poslije doručka u naš „mali stan“ u vodotornju, došla su 2 majstora stolara koji su nam promijenili brave na vratima i mreže za komarce na prozorima. To je malo dulje potrajalo, tako da smo već bili podosta gladni, pa sam odlučio otići na ručak, a Igor je ostao u sobi dok majstori ne poprave. Na kraju smo obojica završili u rektorovoj zgradi na ručku, gdje nam je društvo radio ravnatelj škole iz druge misije u Sunyaniju. Uslijedio je popodnevni odmor od prenatrpanih aktivnosti.....a zatim zajednička molitva sa našom novom subraćom u crkvi don Bosca u našem centru. Večera je bila jako zanimljiva, upoznali smo jednu njemačku volonterku koja je došla prije 2 tjedna i još neke lokalne dečke koji ovdje rade. Cijelo vrijeme su se šalili i bilo je dosta smijeha. Osim socijalnog dijela koji je bio zanimljiv, gurmanski dio večere bio je još zanimljiviji, dakle sama večera. Poslužili su ribu, rižu sa nekim umakom od svakojakih trava i bobica i ananas koji se tako dobro uklopio u tu kombinaciju. Da potrošimo kalorije, nakon večere primili smo se posla i krenuli čistiti naš mali stan....

Kapija :)

Vodotoranj gdje su naše sobe.....

a ovo su naše sobe....

i ovo....

Toliko od nas u prvom javljanju....pozdrave šalju Igor i Krešo