petak, 3. rujna 2010.

IZLET U CAPE COAST I NACIONALNI PARK KAKUM (28. i 29.08.2010.)












Pozdrav našim vjernim čitateljima i onima koji će to tek postati!!!

Na meni je red da se dignem u pet i na svom laptopu dočekam svitanje...ali samo u snovima... Gotovo cijeli tjedan (od 23.-27.08.) nam je izgledao upravo tako...red spavanja, pa red molitve, red vježbanja i onda opet red spavanja... Kao što je Igor napisao u prošlom postu, ljetni kamp je završio u petak 20.08., tako da ovaj tjedan nismo imali nikakvih obveza. Prošlih tjedan dana imali smo problema sa internetom, jer je veza katastrofalno spora, tako da Vam ovaj i prethodni post pišemo sa malim zakašnjenjem. Kako smo na internet povezani preko satelita, tako i brzina veze ovisi o vremenskim prilakama odnosno neprilikama, no dosta o tehničkim problemima....ajmo na put!

Iako je prvotni plan bio da malo proputujemo Ganom prije početka škole, za sada moramo pričekati na realizaciju istog. Naime, kako je postupak dobivanja vize na godinu dana još u tijeku i svi naši dokumenti su u ambasadi, tako smo u dogovoru sa provincijalom cijeli plan prolongirali do školskih praznika za Božić. No, da iskoristimo vikend odlučili smo se na dvodnevni izlet u ribarski grad Cape Coast i Nacionalni park Kakum.

U subotu smo krenuli prema Cape Coastu i put je bio jako zanimljiv. Prvo smo morali čekati tro-tro kojim smo došli do Ashaimana, zatim smo presjeli na drugi tro-tro do glavnog kolodvora u Accri, pa opet na treći tro-tro da bi došli do stanice s koje se kreće za Cape Coast. Putem smo se nagledali stvarno svakakvih situacija; od policajca koji se vozi na oronulom dječjem biciklu s kalašnjikovim preko ramena, do čovjeka koji se nasred ulice eto morao presvući, pa je bio kao od majke rođen. Četvrto prijevozno sredstvo bio je kombi, modernija verzija tro-troa sa klimom, zatamnjenim staklima i kožnim sjedalima. Prava ekstravagancija. Put do Cape Cosasta je trajao oko 3 sata.

Cape Coast je glavni grad regije Central, nalazi se na obali Gvinejskog zaljeva i od Accre je udaljen 130 km. Grad ima zanimljivu prošlost; od 16. stoljeća bio je naizmjenice pod upravom Britanaca, Portugalaca, Šveđana, Danaca te Nizozemaca. 1653. godine Šveđani su podigli utvrdu Cape Coast (koju smo posjetili) koja je danas, zajedno s ostalim ganskim utvrdama iz kolonijalnog razdoblja, na listi UNESCO-ve Svjetske baštine. Od 1821. do 1877. grad je bio prijestolnica britanske Zlatne obale. Sve do polovice 19. stoljeća Cape Coast je bio važna luka u atlantskoj trgovini robljem. Danas je sjedište University of Cape Coast, jednog od vodećih ganskih sveučilišta.

Kao što sam gore napisao, posjetili smo utvrdu Cape Coast (Cape Coast Castle) koja je lijepa, ali nas nije toliko fascinirala jer mi imamo toliko lijepih dvoraca i naš prekrasan Dubrovnik i teško da se Cape Coast Castle može uspoređivati s tim. Obilazak utvrde je trajao oko sat vremena, gdje smo u sklopu utvrde posjetili muzej u kojem je prikazana povijest Cape Coasta i trgovine robljem. Nakon obilaska došlo je vrijeme za ručak, pa smo otišli u restoran koji se nalazi uz samu utvdu i ocean. Svi smo već bili jako gladni tako da smo jedva čekali da dobijemo naručenu hranu. Igor i ja smo naručili pizzu sa škampima i salatu sa plodovima mora (Ana, znam da se sada smiješ...opet morsko...:) ), a naši prijatelji Nijemci hamburgere. Dok smo naručivali hranu, pitali smo konobora koliko su velike pizze, a on nam je odgovorio da je pizza standardne veličine. Zato smo se jako iznenadili kada nam je donio tu pizzu „standardne“ veličine....na malom tanjuru, kao naša mala pizza (na slici malo veća izgleda). No, bila je predobra, bogato nadjevena škampima i odličnog ukusa tako da smo naručili još jednu, svakom pola.

Ovako ugodno ispunjenih trbuščića, krenuli smo prema Nacionalnom parku Kakum, tisućljetnoj tropskoj prašumi. Prvo smo se morali cjenkati sa taksistima, jer su nam za sat vremena vožnje htijeli naplatiti 30 GHC što iznosi 15€. Na kraju je jedan taksist pristao na cijenu od 15GHC, što nam je bilo prihvatljivo. Već je lagano počeo padati mrak kada smo stigli u Kakum. Prvo su nam na ulazu rekli da je park zatvoren, ali smo vrlo ljubaznim domaćinima rekli da bismo željeli u parku prespavati. Prvotna ideja je bila da spavamo u šumi, u nekim natkrivenim kućicama u kojima ima samo madrac i mreža za komarce. No, od toga smo odustali jer bi to zadovoljstvo platili skuplje nego puno komotniju sobu u apartmanu, tako da smo noćili u udobnoj sobi i krevetu. Preko puta parka nalazi se mali kafić u kojem rade trojica mladića, koji za život zarađuju tako što iz drveta izrađuju i rezbare prekrasne afričke motive. Oni su nam se ponudili da nas otprate do prvog sela kako bi kupili nešto za pojest. Kasnije su nam skuhali rižu sa nekim ljutim umakom i mesom unutra. Nije bilo loše, samo za moj ukus malo preljuto. Proveli smo jednu prekrasnu večer pričajući i družeći se s njima.

Novi dan započeo je u sam osvit zore, ustali smo u 5:00 sati jer smo išli obići park i prošetat po poznatim visećim mostovima između drveća ili kako se to u orginalu naziva Canopy Walk. Razlog našeg ranog ustajanja bio je taj što smo željeli vidjeti neke životinje koje tamo obitavaju, no bili smo loše sreće jer nismo čak vidjeli ni majmune, ni Jane, ni Tarzana....ni medu, ni zeku... No, vratimo se na mostove; oni su rastegniti između visokih drvaća, na visinama između 30 – 40 metara. Čelične sajle su vrlo vješto prikrivene debelim konopcima (od tuda i naziv Canopy Walk), tako da stvarno izgleda kao da su mostovi načinjeni od konopaca. Cijelu rutu od 7 mostova možete proći za nekih 15 minuta, ali to je u praksi puno sporije zbog fotografiranja i uživanja u doživljaju. Pola sata hoda po Canopy Walk-u - 18 GHC (10€), pola sata hoda po Canopy Walk-u sa dobrom ekipom – neprocjenjivo...Poslije ovog nezaboravnog iskustva uslijedio je doručak bez Tiffayja, no s puno malih razigranih guštera i iguana koji se uopće ne boje ljudi i slobodno trčkaraju unaokolo. U vremenu dok smo čekali doručak uslijedio je pravi mali photo session, a glavnu ulogu imali su već spomenuti veseli gmazovi. Nakon doručka došlo je vrijeme za odmor, tako da smo se vratili u naše sobe i začorili do 12 sati kada smo morali napustiti apartman. Još smo jednom svratili u mali kafić prekoputa, ili popularno Coffee shop, da se pozdravimo sa našim novim prijateljima. Razmijenili smo brojeve mobitela, tako da ćemo ostati u kontaktu, a Igor i ja smo zamolili dečke da nam od drveta naprave Gye Nyame znakove. Tako je završila ova naša mala avantura po prašumi....svakog gosta, dva dana dosta....pozdrav do sljedećeg posta!!! Igor i Krešo