subota, 30. listopada 2010.

LJUBAVNA PRIČA...EMELIA I EMMANUEL APEKU




 

Prije tri godine Bog je svojim veličanstvenim planom spojio dvoje ljudi.....Emmanuela i Emeliu. Tog 14-og dana mjeseca ožujka 2007. desila se ljubav, ljubav između jednog mladog katolika i jedne djevojke koja je odgojena u tradicionalnoj afričkoj vjeri....no, kako ljubav ne poznaje granice, Emelia je odlučila otvoriti svoje srce dragom Isusu da bi jednoga dana mogla zajedno s Emmanuelom stati pred Njega. Zanimljivo je i to što ime Emelinog dragog Emmanuel znači „s nama Bog“ i što je Bog doista s njima od samog početka.

Emmanuel nije imao sretno djetinjstvo...naime majka mu je umrla dok je bio dječak, a tata je tada oženio drugu ženu i ostavio zbunjenog dječaka da se brine sam za sebe. Don Ivan Stojanović upoznao je Emmanuela 2000. godine koji je tada imao 18 godina te ga je doveo u Tema New Town, gdje je mladić mogao prespavati i pojesti barem jedan obrok na dan. Preko don Ivana upoznaje živoga Boga i počinje shvaćati puninu Božje riječi. Emmanuel je uspješno završio trogodišnju školu u Don Bosco Technical Institute, a nakon toga jedno vrijeme radi kao profesor u spomenutoj školi.

Jednoga dana u njegov život došetala je lijepa i mlada djevojka....tada je po prvi puta ugledao lice svoje buduće supruge i od tog trenutka Bog je počeo jako djelovati u njihovim životima. Kao što sam već spomenuo, Emelia je odgajana u tradicionalnoj afričkoj vjeri i kada je upoznala Emmanuela, kroz svoju ljubav prema njemu upoznala je i ljubav našeg Gospodina Isusa Krista. Nakon dvije godine kao plod njihove ljubavi na svijet je došla mala Serafina. Serafina je dobila ime po majci njihovog najboljeg prijatelja, prijatelja koji ih je spojio pred Bogom kao muža i ženu. Danas obitelj Apeku živi u malenoj sobici od 13 kvadrata i za nju su zahvalni salezijancima koji su ih primili pod svoj krov u jednoj radionici u Ashaimanu gdje se popravljaju auti i izrađuju metalne konstrukcije. Od izlaska do zalaska sunca Emmanuel radi kao zavarivač u spomenutoj radionici, a Emelia nije zaposlena te se trudi na sve načine kako bi pomogla staviti kruh svagdašnji na njihov stol. Mala Serafina pohađa dječji vrtić u neposrednoj blizini njihovog doma.

Njihov prijatelj, don Ivan Stojanović, uvijek ih je blagoslivljao i pomagao im kako financijski tako i kakvim dobrim savjetom te ih usmjeravao u kršćanski život. Obzirom da danas don Ivan više nije u Gani te im ne može pomagati onako kako je mogao, ova se mlada obitelj bori sa surovom stvarnošću afričkog života. Iako se svaki dan suočavaju sa svim poteškoćama koji donosi takav život,  ne gube vjeru u bolju budućnost jer znaju da je njihov Gospodin uvijek sa njima.

 
















Nema komentara:

Objavi komentar