ADA FOAH – RAJ NA ZEMLJI

Kada bi me netko pitao da li postoji raj na zemlji, definitivno bih mu potvrdno odgovorio i uputio ga u Ganu, točnije u malo ribarsko mjesto Ada Foah. Nakon dva mjeseca bez pravog odmora, tjedana provedenih u intenzivnom radu na dokumentarcu o Enocku, pisanja priča za blog za Misijsku nedjelju, svakodnevnih predavanja u školi te prikupljanja potrebne dokumentacije o učenicima za projekt „Kumstva“, odlučili smo se malo nagraditi i iskoristiti dva od tri slobodna dana za odmor. Naime, prošli su se tjedan u srijedu, četvrtak i petak u našoj školi održavali neki državni ispiti, tako da nije bilo nastave. Iako je prognoza vremena za srijedu i četvrtak bila kiša, Bog nam je daravao dva prekrasna sunčana dana tako da smo stvarno mogli uživali. U srijedu ujutro smo se s našim dragim prijateljem Enockom (našom filmskom zvijezdom, kako ga zovemo odmila) uputili prema tom ganskom raju. Interijer učionica, naše sobe te studija u kojem smo montirali film, zamijenili smo prekrasnim ganskim krajolicima. Ata Foah se nalazi  na mjestu gdje se rijeka Volta susreće s Atlanskim oceanom, dakle, na samom ušću. Udaljenost od Ashaimana je oko stotinjak kilometara i to prema granici s Togom.

Naoružani kremom za sunčanje i ručnicima za plažu te s ponešto rezervne odjeće i naravno neizostavnim fotoaparatom, krenuli smo oko 10 sati. Prijevozno sredstvo i ovoga puta bio je tro-tro. Trebalo nam je nekih 2 i pol sata da dođemo do Ata Foaha, ali se svaka minuta isplatila. Putem smo vidjeli prave afričke kućice od blata, prekrasna stabla baobaba i velike termitnjake. Drugo prijevozno sredstvo bio je taxi, a nakon njega čamac na vesla kojim vješto upravljaju ljubazni domaćini. Do plaže na kojoj smo bili može se doći samo vodenim putem, tj. Voltom, jer ima dosta rukavaca koji su neprohodni. Kada dođete u Ata Foah prvo što možete primijetiti, osim prekrasne prirode, je savršen mir koji ispunjava svaki dio toga malenoga raja. Čisti oceanski zrak, šum Volte i oceana, vjetar u krošnjama palmi, kristalno čista Volta.....i više nego radikalna promjena svakodnevne okoline. Dok smo se vozili čamcem vidjeli smo na desetke predivnih vila koje posjeduju uglavnom bijelci te puno malih kućica od blata i trstike u kojima žive domaći ljudi. To je stvarno pravi kontrast bogatstva i siromaštva....kontrast u kojem jedni imaju sve – od jahti, privatnih plaža i pristaništa, klimatiziranih vila i udobnih kreveta, dok drugi spavaju na podu u trošnim kućicama bez tekuće vode i struje. Jedni ne znaju kud bi s novcem, a drugi za kruh svaki dan mukotrpno rade loveći ribu, izrađujući drvene ribarske čamce ili se bave ugostiteljstvom. Unatoč svoj toj surovoj stvarnosti, ti su ljudi uvijek nasmijani i puni otimizma te imaju veliko pouzdanje i vjeru u Boga.

Iskrcavanje na pješčanu plažu, ne na Normandiju, uslijedilo je nakon pola sata lagane vožnje Voltom. Kakav osjećaj kada umorno tijelo osjeti pijesak pod nogama....neopisiv...neprocjenjiv... Stvari smo ostavili u našoj maloj kućici od palminog lišća, koju smo za tu priliku unajmili (15 ghc ili 45 kn za noć).  U njoj ima jedan bračni krevet u kojem mogu spavati dvoje ljudi (ili barem mogu pokušati spavati jer mjesta baš i nema previše...), a za Enocka smo nabavili drvenu ležaljku i spužve. Nakon toga pala je i pivica u hladu ispod jedne sjenice na plaži....Tako udobno smješteni u hladovini proveli smo dva kvalitetna sata u razgovoru s Enockom, a onda je napokon došao i trenutak kada smo se bacili u prekrasnu ali za moj ukus malo pretoplu Voltu. Prava uživancija....voda do koljena jedno dvadesetak metara (znam kome bi takvo mjesto savršeno odgovaralo za dugosatno stajanje u vodi), a nakon toga dolazi i malo dublji dio gdje se može plivati. Kako je dobro zaplivati i razgibati sve mišiće... Kad smo se dosta naplivali, odlučili smo se malo boriti sa oceanskim valovima...koja ludnca kada te val od preko dva metra poklopi i počne nositi na pješčanu obalu...predobro..., a nakon ludiranja u oceanu bili smo već podosta iscrpljeni i trebalo je tijelo malo okrijepiti....Večera je bila savršena...talapia (vrsta morske ribe) na gradele, riža i umak od papra....za prste polizati. Zalazak sunca, prekrasne boje neba....i fina papica. Kako uz tijelo treba i dušu krijepiti, poslije večere smo nas trojica izmolili krunicu...pješčana plaža, šum valova, morski zrak, nebo obasipano zvijezdama i Isus i Marija sa nama....ma nešto prekrasno :))))  Nakon krunice još smo malo s Enockom razgovarali o vjeri, Bogu i o životu ovdašnjih ljudi.  Kasnije se Enock zaputio u kućicu da nastavi učiti dok smo Igor i ja nastavili uživati na plaži gledajući kako mrak krade i posljednje slike pejzaža. Napokon smo se i mi uputili prema krevetu, iscrpljeni cijelodnevnim izležavanjem. He-he ništa ne može umoriti kao dobro ljenčarenje.  U sredini noći kada su nas pozvale prirodne potrebe vidjeli  smo najneobičnije nebo, obasuto žutim mjesecom koji se reflektirao u zrncima pijeska na nebu, sve je bilo nekako  presvučeno  nekim sjanim sivilom. Druga neobična pojava je bila kada smo se probudili u 03.15 ujutro i našli Enocka kako ima lampicu na glavi i kako uči. Ako ste gledali kratki dokumentarac o njemu mogli ste čuti da se svako jutro ustaje u tri sata kako bi učio, te radio kućanske poslove prije nego bi pošao u školu. Nama je jutro malo kasnije svanulo ali bar smo se bili dobro naspavali. Nema ništa ljepše od toga kada se probudite i odmah onako krmeljavi skočite u Voltu. Nakon jutarnjeg kupanca trbusi su se oglasili i zaputili smo se potražiti neki doručak. Kako tamo nema nikakvog dućana našli smo jednu gospođu koja prodaje lješnjake, neko sušeno voće te razne sjemenke. Kupili smo ponešto od toga te se zaputili natrag na našu plažu doručkovati. Doručak smo završili ispijanjem kokosa . Za 1kn kupite kokos od mještana koji vam ga vještim potezima mačete otvore u tren oka, ali mi smo se htjeli sami okušati u toj diciplini. Na kraju svega nam je i uspijelo ali uz veliki napor. Problem je u tome što se cijelo vrijeme bojite da vam mačeta neće pobjeći i odsjeći vam prste. Nakon što smo ga ispili, otvorili smo ga sa par udaraca mečete i malim komadima ljuske polagano ga krenuli jesti  i uživali u njegovom okusu. Poslije toga je usljedilo ljenčarenje na plaži uz knjigu, laganu muziku i predivan krajolik. Dok smo uživali vidjeli smo mnogo ribara koji su bacali mreže što u dubokim vodama što u plićacima. Ovi u plićacima hvataju sićušne male ribice koje poslije melju sa paprom i drugim začinima te poslužuju uz  raznu hranu. Oko 15.00 su nam donijeli ručak koji je bio isti kao i sinoćnja večera. Toliko nam se svidjela riba da smo je morali i danas naručiti. Poslije ručka palo je dugačko kupanje sve dok nam nije došao čamac na vesla. Utrpali smo svoje stvari u čamac, oprostili se sa svojim domaćinima i u sumrak polako krenuli nazad. Dok palme njišu grane i cijela varoš spi, polako se kući vraćamo mi.....naspavani, odmoreni, za nove radne pobjede spremni...:))))

Obilje Božjeg blagoslova žele vam Igor i Krešo