Pozdrav svima!
U tjednu od 17. -20. studenog u Don Bosco Technical Instituteu se održavalo veliko sportsko natjecanje između šesnaest srednjih škola. Škole su se natjecale u nogometu, košarci i odbojci. Svaki je dan bilo prisutno između 1000-2000 mladih koji su navijali, plesali, bubnjali, vikali te se zabavljali od jutarnjih do večernjih sati te zbog toga nismo bili u mogućnosti imati nastavu. Uglavnom svako jutro glazba je započinjala oko sedam sati. Ispred naših soba u vodotornju smjestili su ogromne koncertne zvučnike koji su svojim basom pomicali sve što je bilo u našim sobama; od malih predmeta, preko ormara pa do vrata. Vibracije su nam radile društvo punih četiri dana! Od sedam sati pa nadalje skupilo bi se već poveliki broj mladih koji su bodrili svoje timove uz pjesmu i navijanje. Moram pohvaliti našu školu u mnogo toga, jest da smo bili domaćini ovog (i zadnjih dva) natjecanja, ali smo stvarno bili izuzetni u sportovima ali i u navijanju i zabavljanju. Naši dečki su uz nevjerovatne ritmove bubnjeva plesali (trebate vidjeti mene i Krešu) te bodrili naše momčadi. U sportu smo definitivno bili najbolji u odbojci gdje smo doslovno pomeli suparničke timove i osvojili prvu nagradu, dok su u nogometu i košarci malo zakazali, no ne previše jer smo u njima osvojili druga mjesta. Jednostavno je bilo jako zabavno gledati sva četiri dana natjecanja između jako talentiranih mladih Ganaca. Zadnji dan smo Krešo i ja (uz pomoć naših učenika) napravili sendviče za sve naše sportaše, koji su se po cijele dane borili u raznim arenama potpuno gladni. Nevjerovatno je to koliko ta djeca mogu dugo bez hrane! U subotu povodom zadnjeg dana bilo je i održano natjecanje u plesanju, gdje su mladići i djevojke izvijali svoja tijela uz brze ritmove glazbe pokazivajući svoje nevjerovatne talente. Navečer kada je sve završilo i utihnulo bilo je malo čudno, nema više zvukova, nema vibracija, bubnjeva, nema više vike, jednostavno čudesna tišina....
Krešo i Igor
Nema komentara:
Objavi komentar