Ove smo godine na Susretu katoličke mladeži u Zadru bili ugošćeni kod predivne obitelji Krešan, koji ne samo da su nam ustupili svoj dom za prenoćište nego su nam i priredili predivnu i obilatu večeru (e da nam je sada jedna takva klopica). Poslije večere smo do kasno u noć pričali o vjeri, crkvi, obitelji ma jednostavno o svim temama koji se tiču našeg Gospodina. Kroz razgovor smo došli do toga da Krešo i ja odlazimo u crkvene misije u Ganu i da ćemo tamo raditi kao salezijanski volonteri. Sutradan ujutro na odlasku su nam dali jednu donaciju da po našoj želji potrošimo na gansku dječicu. Ovdje u Africi možete potrošiti koliko god da imate novaca na siromašnu djecu, ali mi smo izabrali onima kojima je to možda najpotrebnije. Uglavnom u našem susjedstvu nalaze se sestre milosrdnice koje se brinu za malu, bolesnu i napuštenu djecu. Djeca su u dobi od par mjeseci pa do pet godina. Na jednoj nedjeljnoj misi sa sestrama smo dogovorili da bi donijeli poklone za Božić koje je donirala jedna obitelj iz Hrvatske. Sestre su se oduševile i rekle da će malenima biti jako drago da dobe neku sitnicu. Tako da smo otišli u centar Ashaimana kupiti čokolade, bombona, lizalica, raznih slatkiša i svakom djetetu po jednu malu lutkicu. Sve slatko i plišano smo upakirali u jednu veliku kutiju, te ju zamotali sjanim papirom i ukrasili vrpcama i balonima. Kada je sve bilo gotovo uputili smo se sa tom velikom sjajnom kutijom prema centru sestara milosrdnica. Sestre su nas jako lijepo dočekale, a pogotovo djeca koja su zabezeknuto gledala u tu veliku ukrašenu kutiju. Lijepo smo se sa svima pozdravili i stavili poklon na pod pred djecom te im pomogli da ga otvore. Htjeli smo malo sve to poslikati ali sestre su rekle da se ne može slikati i da su takva pravila, pa smo odmah pospremili naše fotoaparate. Trebali ste samo vidjet ličeka i osmijehe te djece kada smo im počeli vadit iz kutije lutkice (odmah je svako uzeo svoju), sve one čokolade, bombone, lizaljke, ma jednostavno nisu znali što prije uzeti. Kada smo se malo poigrali, može se reći sa starijom djecom (2-5 godina), otišli smo u jednu sobu gdje su bila djeca u kolijevkama. Ovi su mališani svi spavali kao mali anđeli. Tu su se nalazila i mala hendikepirana djeca koja su se igrala na nekakvoj strunjači. Malo smo se poigrali sa tom dječicom i jedva uspijeli zadržati suze u očima. Kada vidite malo dijete od godinu i pol dana kako puže po podu jer su mu noge u zavojima, drugo koje ne može kontrolirati ručice ni nožice, treće je totalno autistično, ma jednostavno te stisne nešto u srcu i ne pušta dok ne ispustiš suzu. Uglavnom sva ta djeca su siročad bez roditelja i obitelji, nađena na cesti iz razloga što su im roditelji umrli ili su ih ostavili. Još malo smo se poigrali, blagoslovili ih te zaželjeli svima AFEHYIA PA OO (iliti po našem SRETAN BOŽIĆ)! Eto kada pogledamo koliko ima patnje na ovome svijetu, koliko nepravde, koliko tuge, ratova, koliko male djece trpi glad i bolest, pitamo se da li će tome jednom doći kraj. Odgovor leži u Riječi koja je Tijelom postala, On koji se utjelovio da spasi svoj narod, djecu svoju da otkupi od grijeha njihovih, On čije rođenje svake godine slavimo kao spomendan našeg spasenja i otkupljenja, On koji se rodio da bi za nas u ljubavi umro i pomirio nas sa Ocem, On čije ime je nad svakim imenom, On.... „Bog spašava“.... ISUS KRIST je odgovor kojega tražimo!
JOŠ JEDNOM, U IME MALENIH I SESTARA MILOSRDNICA ZAHVALJUJEMO SE OBITELJI KREŠAN IZ ZADRA NA BOŽIĆNOM DARU! BOG VAS BLAGOSLOVIO!!!
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!
Nema komentara:
Objavi komentar