Iako je moderna Gana preuzela ime srednjovjekovnoga trgovačkog carstva u zapadnoj Africi, nema povijesnih dokaza o povezanosti dviju država. Stara je Gana obuhvaćala područje današnje Mauritanije i Malija. Prije dolaska Europljana današnja je Gana bila periferno područje velikih carstava koja su imala središta na južnom rubu Sahare. Europljani su se od prvih kontakata krajem 15. stoljeća do sredine 19. stoljeća ograničili na osnivanje obalnih trgovačkih postaja u kojima se trgovalo uglavnom robovima i zlatom (otuda potječe i kolonijalni naziv Gane, Zlatna obala).
Britanci su u drugoj polovici 19. stoljeća istisnuli ostale kolonijalne sile i zauzeli unutrašnjost zemlje. Ulogu trgovine robljem i zlatom u gospodarstvu preuzeo je plantažni uzgoj kakaovca i proizvodnja kakaa koji su donijeli Gani značajne prihode. Pokret za samoupravu i neovisnost koji je ojačao poslije drugog svjetskog rata doveo je zemlju do osamostaljenja 6. ožujka 1957. kao prvu neovisnu državu "crne" Afrike, pod vodstvom karizmatičnog Kwame Nkrumaha.
Vladavina Nkrumaha trajala je do 1966. kada je svrgnut u vojnom udaru. Njegova politika pan-afričkog socijalizma imala je pogubne posljedice po gospodarstvo; zemlja je nagomilala veliki vanjski dug, a nestašice hrane postale su redovita pojava. Od 1966. do 1981. trajalo je razdoblje političke nestabilnosti s čestim vojnim udarima i smjenama vlada. Do sada je Gana imala pet izabranih predsjednika i pet vojnih režima. Tada vlast preuzima poručnik ratnog zrakoplovstva Jerry Rawlings koji je uspio poboljšati stanje u zemlji i dva puta, 1992. i 1996. pobijediti na relativno slobodnim predsjedničkim izborima. Rawlingsa je nakon izbora 2000. zamijenio oporbeni vođa John Kufuor.
Evo, nakon malog uvoda, čujte kako smo mi proslavili 54. obljetnicu neovisnosti Gane.
Tu nedjelju 6. ožujka 2011. smo započeli Svetom misom u kapelici kod provincijala te se nakon brzog doručka uputili na glavno igralište u našem gradu Ashaimanu, gdje se održavala parada za Dan neovisnosti. Najveća parada u zemlji zasigurno se održava u glavnom gradu Accri, gdje je i najveće veselje. Razlog našeg ostajanja u Ashaimanu bili su naši učenici koju su sudjelovali na toj pardi i koje je trebalo bodriti. Od našeg centra Don Bosco sa tro-troom imali smo vožnje jedno 15 minuta do našeg odredišta. Kada smo stigli, prvo smo u svoj onoj gužvi potražili naše studente da im pružimo potporu te da ih pohvalimo za sve pripreme koje su naporno odradili, nebili se spremili za ovaj važan dan. Uglavnom naši studenti su se zadnjih dva mjeseca jako naporno pripremali za tu veliku paradu. Doslovno svaki drugi dan poslije škole bi učili kako treba pravilno marširati, kako držati ispravno tijelo, kako ne zaostajati, jednostavno kako što savršenije izmarširati tu paradu. Ovdje je to jako važno i do toga se jako drži, jer sama parada nije samo stupanje nego i natjecanje. Nakon što smo ih sve obišli, malo smo zaplesali uz bubnjeve koje su ponjeli sa sobom (uvjek ih nose kamo god išli), te se zaputili sjesti ispod dugačke tende koju su postavili za gledatelje. Kroz pola sata je započelo prvo postrojavanje. Škola za školom je izlazila na to veliko igralište koje se nalazi na raskrižju dviju ulica.
Prvo su izašli vojni kadeti odjeveni u maskirne uniforme i sa drvenim puškama. Nakon toga su ih slijedile civilne škole. Paradi su prisustvali učenici iz četrdeset osnovnih i srednjih škola, koji su se u najvećoj diciplini poredali u svoje pozicije. Sve je bilo malo nabrijano kao u nekom ludom vojnom režimu. Ovo govorim zato što se neki vojnik stalno derao na tu djecu da se ne smiju pomaknuti, počešati, pričati, tražiti išta, ma jednostavno šuti i stoj na 50 - tak *C, slušaj govore i onda marširaj. Ubrzo su stigli (kasnili) i razni političari, vojnici, direktori škola, te raznorazni predstavnici ministarstva školstva.
Kada su se svi skupili, parada je počela sa izvođenjem državne himne koju je svirao limeni bend iz Dragonošca. Onda su se pozdravili i predstavili svi ti važni uzvanici (to je malo potrajalo). Nakon toga je uslijedila molitva Bogu koju su izrekli par učenika na tradicionalni način, zatim je uslijedila kršćanska molitva, te nakon toga muslimanska. Kada su se svi pomolili Bogu i zahvalili mu na svemu uslijedila je i inspekcija parade. Glavne face su se prošetale, bolje reći izmarširale i pregledale da li su postrojbe spremne za izvršavanje parade. Kao što sam malo prije napomenuo ta djeca su stajala satima na prevelikoj vrućini, ne pijući nikakve vode i doslovno se ne pomičući sa mjesta. Onda je usljedilo ono očekivano, počeli su se rušiti u nesvijest jedan za drugim. Mogli ste vidjeti kako su mnogo onesvještene djece iznosili iz vrsta. Nakon toga su podijelili vodu i rušenja su prestala. Nakon što je inspekcija završila glavešine su se vratile na svoja mjesta i program se mogao dalje nastaviti. Usljedio je narodno-plemenski ples kojega su izveli naši učenici Don Bosco škole. Ples je bio popraćen plemenskim bubnjevima koji naši dečki nevjerovatno dobro sviraju. Svi su bli odjeveni u plemenske odore i uz taj ludi ritam izgibali su svoja tjela u nevjerovatne pokrete. Kada su završili svi smo toliko pljeskali i navijali i najviše od svega bili toliko ponosni na taj njihov performans. Poslije toga uslijedili su razni govori, priče, te se onda čitalo pismo koji su mladi uputili predsjedniku. Nakon toga su se nastavili ti govori u kojima se naglašavalo da je tema ove parade „DICIPLINA I TRUD ZA BOLJU GANU“.
Napokon kada je sva priča završila došlo je i vrijeme parade. Limena glazba je krenula, a za njima prvo vojni kadeti pa onda po redu sve škole. Kao što sam napomenuo da ovo nije samo stupanje nego i natjecanje. Uglavnom sve te škole su se natjecale tko će bolje i discipliranije odraditi pardu, a komisija je to bodovala. Škola za školom je marširala, trudeći se pokazati najbolje što su mogli, a onda je zavijorio transparent „DON BOSCO TECHNICAL INSTITUTE“, koji su naši studenti nosili na čelu kolone. Jedan uz drugog su bezprijekorno marširali i već odmah zaradili veliki pljesak publike. Kada je parada završila svih četrdesetak škola, kao i publika je u neizvjesnosti čekala proglašenje najbolje škole. He-he možete si zamislit kada su rekli: Na današnjem natjecanju u marširanju povodom 54. obljetnice Dana neovisnosti pobjedila je škola: „DON BOSCO TECHNICAL INSTITUTE“!!! Odjednom su svi počeli skakati i veseliti se,euforija je zavladala, jednostavno smo svi bili tako ponosni na njih, a pogotovo oni sami na sebe. Znali su da su mnogo vježbali i da ih je njihov profesor Kidona Kingsle Korsah - K.K.K. (koji je nekoć bio vojnik) bio malo strog prema njima, ali na kraju sav trud im se isplatio.
Na kraju se odsvirala državna himna, te je uslijedila molitva Bogu sa kojom je završila 54. obljetnica Dana neovisnosti Gane.
Nema komentara:
Objavi komentar