četvrtak, 17. ožujka 2011.

DRUGO TROMJESEČJE - AKTUALNOSTI







Nakon prekrasnog putovanja i još par dana odmora od istog, 12.01. započelo je drugo tromjesečje koje je sa sobom donijelo neke promjene i još više problema. Taj dan smo imali zajedničku Svetu misu u našoj kapelici u DB centru. Misu je predvodio rektor škole Fr. Blamoh i bilo je jako lijepo vidjeti učenike i profesore kako zajedno slave Gospodina. Kao i svaki puta pjevalo se iz sveg glasa, plesalo se uz ritmove bubnjeva... Na kraju je Fr. Blamoh, prije završnog blagoslova, izmolio kratku molitvu u kojoj nam je svima poželio uspješno tromjesečje, da nam Isus podari snagu kako bi svatko ispunio svoje obveze u školi. Taj tjedan nije bilo nastave, jer se škola morala dobro očistiti, trebao se urediti okoliš, kako bi svima bilo što ugodnije raditi. Promjene koje su zadesile školu odrazile su se i na naš rad ovdje, pa krenimo redom. Prije svega, od Nove godine škola je prešla na državni sistem tako da satnica više nije ista. Naime, u starom sistemu školski je sat trajao 60 minuta dok sada traje 40 minuta, a između satova nema klasične pauze od 5 minuta (postoje samo dvije pauze; jedna u 10h koja traje isto toliko minuta i jedna za ručak u 12:10h koja traje pola sata). Sada samo zamislite situaciju kada imate 30 učenika koji se iz jednog odjela (zgrade) moraju preseliti u drugi odjel (zgradu), a dobro već znate kako u Africi svi imaju vremena, tako da je našim dragim učenicima potrebno i do 15 minuta da svi dođu u učionicu ma koliko mi njih požurivali :)). Znači, u startu se gubi tih 15 minuta. Zatim dok se upale svi kompjuteri prođe još nekoliko minuta, dok provjerimo jesu svi kompovi u redu ode još neko vrijeme, tako da za efektivni rad preostaje otprilike 20 minuta, nekada i manje. Dobro je kada imamo blok sati, tako da uspijemo nešto ispredavati. No, kako za svaki problem postoji rješenje, tako sada Igor i ja dođemo ranije u učionicu upalimo sve kompjutore, što je s jedne strane dobro jer uštedimo na vremenu, a s druge strane nije jer učenike dočeka sve spremno (kao na pladnju), bez da oni sami upotrijebe svoje glave. Na petosatnom sastanku (dobro ste pročitali i nije vam potreban pregled kod okuliste) koji je bio održan 04.02.'11., Igor je uspio dobiti dozvolu za dodatne sate sa trećim razredom elektronike poslije nastave, dok su meni neki od profesora ustupili svoje sate (tijekom nastave), kako bi obojica mogli ostvariti zamišljeni plan i program te kako bi učenici naučili još više o informatici. Najvažnija stvar, o kojoj sam pisao u jednom od prijašnjih postova, je ta da su kompjuteri u totalno lošem stanju. Rušimo i dižemo Windowse skoro svaka dva tjedna. U učionici u kojoj najviše radimo, od dvadeset kompjutera pet njih koliko - toliko dobro radi. Svakim danom ode neki dio memorije ili pak periferni dio kao miš ili tipkovnica. Naime, ti kompjuteri su kupljeni i sastavljani u Gani te su dosta nekvalitetno složeni, a i veliki postotak vlage u zraku (70% –80%) čini svoje. Doista je teško rasporediti 30 učenika na samo 5 kompjutera koji dobro rade, dok se ostali stalno gase, smrzavaju te sami resetiraju.... Dosta o problemima, ajmo malo na stvari koje nas opuštaju.

U ovoj godini nastavili smo sa filmskim večerima petkom (koje smo započeli u studenome) za dečke iz hostela. To je prilika da se malo svi opustimo, pogotovo dečki, jer oni u hostelu ne smiju imati ni radio, ni mp3 player, niti bilo kakvu knjigu koja nije vezana uz ono što uče. Razlog tome je što njihovi roditelji moraju plaćati dio školarine od svoje ionako teško stečene plaće, a dečki su ti koji moraju završiti uspješno školu kako bi jednoga dana našli posao i prehranili obitelj. Svaka knjiga, radio ili mp3 ometao bi ih u ispunjenju svoga poziva, a taj je da budu dobri učenici i da završe školu. Sad vam moram opisati atmosferu na filmskim večerima; uglavnom im puštamo akcione filmove i trebate vidjeti kako dečki navijaju kad npr. Batman sredi Jokera...to se skače, viče, plješće...stvarno su srčani! Trenutačno je na repertoaru Tolkienova trilogija „Gospodar prstenova“ i to produžena verzija tako da svaki petak odgledamo po jednu polovicu svakog filma, jer dečki moraju u 22:00h biti u hostelu. S obzirom da počnemo oko 20:00h s gledanjem i da svaki film traje oko četiri sata, bili smo primorani razdijeliti trilogiju na šest dijelova. Obojica uživamo u druženju s dečkima, a ponekad nas atmosfera ponese pa i sami zaplješćemo junaku filma koji na kraju uvijek ispraši glavnog negativca.

Odnedavno smo krenuli i sa vjeronaukom poslije nastave, za sve one koji bi više htjeli naučiti o našem Gospodinu Isusu Kristu. Do sada smo obradili nekoliko tema, krenuvši od postanka svijeta....Dečki su jako zainteresirani i stvarno imaju bezbroj pitanja, a mi pokušavamo na jednostavan i razumljiv način govoriti o Božjoj riječi, o neizmjernoj ljubavi i milosrđu koje nam Gospodin neprestano daje.

Na kraju ću samo spomenuti kako smo 29. siječnja obilježili blagdan sv. Ivana Bosca koji se inače slavi 31. siječnja, no smatram kako je za tu temu potrebno napisati poseban post kojeg ćemo uskoro i objaviti.

Božji blagoslov!







































četvrtak, 10. ožujka 2011.

INDEPENDENCE DAY




















Iako je moderna Gana preuzela ime srednjovjekovnoga trgovačkog carstva u zapadnoj Africi, nema povijesnih dokaza o povezanosti dviju država. Stara je Gana obuhvaćala područje današnje Mauritanije i Malija. Prije dolaska Europljana današnja je Gana bila periferno područje velikih carstava koja su imala središta na južnom rubu Sahare. Europljani su se od prvih kontakata krajem 15. stoljeća do sredine 19. stoljeća ograničili na osnivanje obalnih trgovačkih postaja u kojima se trgovalo uglavnom robovima i zlatom (otuda potječe i kolonijalni naziv Gane, Zlatna obala).

Britanci su u drugoj polovici 19. stoljeća istisnuli ostale kolonijalne sile i zauzeli unutrašnjost zemlje. Ulogu trgovine robljem i zlatom u gospodarstvu preuzeo je plantažni uzgoj kakaovca i proizvodnja kakaa koji su donijeli Gani značajne prihode. Pokret za samoupravu i neovisnost koji je ojačao poslije drugog svjetskog rata doveo je zemlju do osamostaljenja 6. ožujka 1957. kao prvu neovisnu državu "crne" Afrike, pod vodstvom karizmatičnog Kwame Nkrumaha.

Vladavina Nkrumaha trajala je do 1966. kada je svrgnut u vojnom udaru. Njegova politika pan-afričkog socijalizma imala je pogubne posljedice po gospodarstvo; zemlja je nagomilala veliki vanjski dug, a nestašice hrane postale su redovita pojava. Od 1966. do 1981. trajalo je razdoblje političke nestabilnosti s čestim vojnim udarima i smjenama vlada. Do sada je Gana imala pet izabranih predsjednika i pet vojnih režima. Tada vlast preuzima poručnik ratnog zrakoplovstva Jerry Rawlings koji je uspio poboljšati stanje u zemlji i dva puta, 1992. i 1996. pobijediti na relativno slobodnim predsjedničkim izborima. Rawlingsa je nakon izbora 2000. zamijenio oporbeni vođa John Kufuor.

Evo, nakon malog uvoda, čujte kako smo mi proslavili 54. obljetnicu neovisnosti Gane.
Tu nedjelju 6. ožujka 2011. smo započeli Svetom misom u kapelici kod provincijala te se nakon brzog doručka uputili na glavno igralište u našem gradu Ashaimanu, gdje se održavala parada za Dan neovisnosti. Najveća parada u zemlji zasigurno se održava u glavnom gradu Accri, gdje je i najveće veselje. Razlog našeg ostajanja u Ashaimanu bili su naši učenici koju su sudjelovali na toj pardi i koje je trebalo bodriti. Od našeg centra Don Bosco sa tro-troom imali smo vožnje jedno 15 minuta do našeg odredišta. Kada smo stigli, prvo smo u svoj onoj gužvi potražili naše studente da im pružimo potporu te da ih pohvalimo za sve pripreme koje su naporno odradili, nebili se spremili za ovaj važan dan. Uglavnom naši studenti su se zadnjih dva mjeseca jako naporno pripremali za tu veliku paradu. Doslovno svaki drugi dan poslije škole bi učili kako treba pravilno marširati, kako držati ispravno tijelo, kako ne zaostajati, jednostavno kako što savršenije izmarširati tu paradu. Ovdje je to jako važno i do toga se jako drži, jer sama parada nije samo stupanje nego i natjecanje. Nakon što smo ih sve obišli, malo smo zaplesali uz bubnjeve koje su ponjeli sa sobom (uvjek ih nose kamo god išli), te se zaputili sjesti ispod dugačke tende koju su postavili za gledatelje. Kroz pola sata je započelo prvo postrojavanje. Škola za školom je izlazila na to veliko igralište koje se nalazi na raskrižju dviju ulica.
Prvo su izašli vojni kadeti odjeveni u maskirne uniforme i sa drvenim puškama. Nakon toga su ih slijedile civilne škole. Paradi su prisustvali učenici iz četrdeset osnovnih i srednjih škola, koji su se u najvećoj diciplini poredali u svoje pozicije. Sve je bilo malo nabrijano kao u nekom ludom vojnom režimu. Ovo govorim zato što se neki vojnik stalno derao na tu djecu da se ne smiju pomaknuti, počešati, pričati, tražiti išta, ma jednostavno šuti i stoj na 50 - tak *C, slušaj govore i onda marširaj. Ubrzo su stigli (kasnili) i razni političari, vojnici, direktori škola, te raznorazni predstavnici ministarstva školstva.


Kada su se svi skupili, parada je počela sa izvođenjem državne himne koju je svirao limeni bend iz Dragonošca. Onda su se pozdravili i predstavili svi ti važni uzvanici (to je malo potrajalo). Nakon toga je uslijedila molitva Bogu koju su izrekli par učenika na tradicionalni način, zatim je uslijedila kršćanska molitva, te nakon toga muslimanska. Kada su se svi pomolili Bogu i zahvalili mu na svemu uslijedila je i inspekcija parade. Glavne face su se prošetale, bolje reći izmarširale i pregledale da li su postrojbe spremne za izvršavanje parade. Kao što sam malo prije napomenuo ta djeca su stajala satima na prevelikoj vrućini, ne pijući nikakve vode i doslovno se ne pomičući sa mjesta. Onda je usljedilo ono očekivano, počeli su se rušiti u nesvijest jedan za drugim. Mogli ste vidjeti kako su mnogo onesvještene djece iznosili iz vrsta. Nakon toga su podijelili vodu i rušenja su prestala. Nakon što je inspekcija završila glavešine su se vratile na svoja mjesta i program se mogao dalje nastaviti. Usljedio je narodno-plemenski ples kojega su izveli naši učenici Don Bosco škole. Ples je bio popraćen plemenskim bubnjevima koji naši dečki nevjerovatno dobro sviraju. Svi su bli odjeveni u plemenske odore i uz taj ludi ritam izgibali su svoja tjela u nevjerovatne pokrete. Kada su završili svi smo toliko pljeskali i navijali i najviše od svega bili toliko ponosni na taj njihov performans. Poslije toga uslijedili su razni govori, priče, te se onda čitalo pismo koji su mladi uputili predsjedniku. Nakon toga su se nastavili ti govori u kojima se naglašavalo da je tema ove parade „DICIPLINA I TRUD ZA BOLJU GANU“.

Napokon kada je sva priča završila došlo je i vrijeme parade. Limena glazba je krenula, a za njima prvo vojni kadeti pa onda po redu sve škole. Kao što sam napomenuo da ovo nije samo stupanje nego i natjecanje. Uglavnom sve te škole su se natjecale tko će bolje i discipliranije odraditi pardu, a komisija je to bodovala. Škola za školom je marširala, trudeći se pokazati najbolje što su mogli, a onda je zavijorio transparent „DON BOSCO TECHNICAL INSTITUTE“, koji su naši studenti nosili na čelu kolone. Jedan uz drugog su bezprijekorno marširali i već odmah zaradili veliki pljesak publike. Kada je parada završila svih četrdesetak škola, kao i publika je u neizvjesnosti čekala proglašenje najbolje škole. He-he možete si zamislit kada su rekli: Na današnjem natjecanju u marširanju povodom 54. obljetnice Dana neovisnosti pobjedila je škola: „DON BOSCO TECHNICAL INSTITUTE“!!! Odjednom su svi počeli skakati i veseliti se,euforija je zavladala, jednostavno smo svi bili tako ponosni na njih, a pogotovo oni sami na sebe. Znali su da su mnogo vježbali i da ih je njihov profesor Kidona Kingsle Korsah - K.K.K. (koji je nekoć bio vojnik) bio malo strog prema njima, ali na kraju sav trud im se isplatio.

Na kraju se odsvirala državna himna, te je uslijedila molitva Bogu sa kojom je završila 54. obljetnica Dana neovisnosti Gane.