Hvaljen Isus i Marija!
Dragi naši čitatelji, „ludnica“ pred kraj škole polako jenjava i sada je napokon došao red da vas izvjestimo o proteklim događajima ovdje u Ashaimanu...
IZLET NA PLAŽU S UČENICIMA
Prva subota u prosincu započela je jako veselo. Naime, direktor naše škole Fr. Blamoh, odlučio je prije početka ispita pokloniti svojim učenicama i učenicima iz hostela jednodnevi izlet na plažu Pram Pram, udaljenu nekih 45 minuta vožnje od našeg centra. Od ranih jutarnjih sati, u dvorištu Don Bosco Technical Institutea, dečki su pjevali, bubnjali, plesali...stvarno im snage ne nedostaje. Djevojke su se uz pratnju časnih sestara pridružile malo kasnije jer je njihov hostel udaljen kilometar od škole. Dolaskom djevojaka, ples, pjesma i buka su se povećali za nekih 100 posto :))) Nakon što su su se svi skupili, ukrcali smo se u buseve i vesela je don Boscova družba krenula na zajedničko druženje ili kako bi se to ovdje reklo, outgoing. Putem smo zajedno s našim dečkima iz hostela pjevali kršćanske i tradicionalne pjesme koje proslavljaju našeg Gospodina.
Druženje na plaži započelo je Svetom Misom....nešto predivno. Oko nas naši učenici, nasmijani veseli, ispod nogu pijesak, iznad glava palme i kokosi, a između svih Isus prolazi. Tako duhovno ispunjeni nastavili smo s različitim aktivnostima i igrama. Prvo smo se podijelili u pet grupa: don Rua, Dominic Savio, mama Margaret, Laura Vicuna i don Vigano. Svaka grupa je imala svoju zaštitnu boju, pa smo dobili marame sa likom don Bosca i stavili ih oko vrata...crvena, žuta, zelena, plava i roza...Nakon što smo se rasporedili u grupe usljedio je doručak, a potom i prva iga...BINGO! Fr. Blamoh bio je glavni i odgovorni za ovu igru. Prvo smo tražili pet okomitih brojeva na listiću, zatim vodoravnih, pa dijagonalnih i tako redom dok ne bi dobili pobjednika. Nagrade su bile različite od kemijskih olovaka, bilježnica, malih knjižica vjerskog sadržaja, pa do majci sa likom don Bosca. Naši učenici su bili presretni. Trebate samo vidjeti kako se oni vesele i jednoj običnoj kemijskoj olovci...Nastavili smo sa traženjem predmeta i to tako da su smo zavezanih očiju morali pronaći skriveni predmet dok bi nas naš suigrač iz grupe usmjeravao kamo treba ići...Zatim nova (stara) igra o kojoj sam već pisao dok smo bili u dječjem kampu u Tema New Townu, a ona se zove banku – fufu. To je igra u kojoj sudjeluju dvije ekipe i svaka ekipa predstavlja jedno od spomenutih jela i kada se spomene u nekoj priči to jelo, ekipa koja je banku mora čučnuti i obrnuto...ispada onaj tko pogriješi. Prijepodne je završilo natjecanjem u plesu...o tome smo već gotovo sve rekli Igor i ja...jednostavno imaju ritma i stalno plešu, a pogotovo to dolazi do izražaja kad je natjecanje u pitanju. Nakon što smo potrošili podosta kalorija trebalo se malo i fižički okrijepiti, usljedio je ručak...pogađate... banku, fini umak od povrća i rakovi...njam, njam :))) Igor i ja smo došli na svoje...morska hrana. Poslijepodne se nastavilo u slobodnim aktivnostima na plaži, odbojka na pijesku, kupanac u moru i igranje picigina na afrički način. Baš smo se lijepo zabavili, upoznali smo bolje svoje učenike i na tren zaboravili svoje učiteljske obveze, dok su se djeca odmorila od svojih svakodnevnih aktivnosti i obveza te sakupila dovoljno duhovne i umne snage kako bi što bolje napisala predstojeće im ispite. Put kući bio je jednako veseo kao i ujutro. Dok se polako spuštala večer iz našeg se autobusa orila pjesma, odzvanjao smijeh...a naša srca su se još više napunila.
ISPITI I SVETKOVINA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM
Nakon ugodno provedenog vikenda, došlo je vrijeme ispita...vrijeme u kojem će se pokazati da li smo svoje znanje dobro prenijeli našim učenicima i koliko su oni toga znanja apsolvirali. Ispiti su započeli 06.12. i trajali su do 20.12. Ovdje se održavaju dvije vrste ispita; interni (internal exams) i eksterni (eksternal exams). Razlika je u tome što ove prve pišu svi razredi (od prvog do trećeg), dok eksterne moraju pisati drugi i treći radi daljenjeg (eventualnog) školovanja na fakultetu, tako da se rezultati eksternih ispita šalju u njihovo ministarstvo školstva. Igor i ja smo se stvarno trudili (i trudit ćemo se i dalje) objasniti djeci na što slikovitiji način virtualne stvari u svijetu kompjutera. Ponekad je teško objasniti nešto, a da učenici shvate jer velika većina njih uopće nema mogućnost koristiti kompjutore, za mnoge je jedina prilika raditi na kompjuteru upravo ovdje u školi. Uvjeti su za razliku od drugih škola solidni, ali ipak postoje problemi jer na dosta kompjutera odlaze npr. matične ploče, miševi ili neki drugi bitni dijelovi potrebni za normalan rad, tako da za jednim kompjuterom mora sjediti i po troje učenika. Velika većina ispita se održavala u glavnom holu i svi su profesori bili raspoređeni po satnicama da nadgledaju učenike kako ne bi varali i prepisivali, a u slučaju da se koji od učenika uhvatio u prepisivanju, drugo jutro na jutarnjem okupljanju prije početka ispita je morao pred svima pročitati pismo u kojem se ispričava što je varao i kasnije ga je morao odnijeti roditeljima. Ovdje se jako drži do discipline, jer mnogi ljudi sa svih strana pomažu našim učenicima u plaćanju školarine, a na kraju krajeva i njihovi roditelji moraju participirati u tome. Velik broj mojih učenika je savladao osnovne stvari, dok neki stvarno ne mogu ni osnovne stvari naučiti upravo iz gore navedenog razloga što nigdje nemaju mogućnost vježbati i primjeniti ono što sam ih učio. Predajem samo prvim razredima i to budućim električarima i automehaničarima, tako da im informatika nije toliko važna za buduću profesiju, no ipak moraju nešto naučiti kako bi se u budućnosti mogli koristiti barem Microsoft Wordom. Kod Igora je situacija malo drukčija, on predaje prvim, drugim i trećim razredima od kojih je jedan usko specijaliziran za sklapanje kompjutera i o stečenom znanju će im itekako ovisiti budućnost jer će na taj način „lakše“ naći posao. Lakše sam stavio pod navodnike jer situacija nigdje nije sjajna, vidimo po primjerima iz Hrvatske da ljudi i sa diplomom u ruci rade potplaćene poslove van svoje profesije kako bi mogli preživjeti, a onda mislim da vam nije teško predočiti si situaciju ovdje. No, da rezimiram...ispiti su prošli u najboljem redu i sada su školski praznici gdje će se učenici malo odmoriti i pripremiti za nove đačke pobjede, dok ćemo Igor i ja pronalaziti još bolje načine i umijeća objašnjavanja kako bi pametne glave naših učenika mogle to sve naučiti i primijeniti kasnije u praksi.
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji i ona je začela po Duhu Svetomu. Osmoga prosinca proslavili smo svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Sveta misa se služila u crkvi u skopu našeg centra, tako da su sve djevojke i dečki iz hostela prisustvovali obilježavanju ove svetkovine. Misa je stvarno bila posebna. Toliko radosti, pjesme, slavljenja, prisutnosti Duha Svetoga. Misu je predvodio Fr. Blamoh, čija je propovijed bila prožeta porukom „Marijo, pomozi nam da vidimo Isusa“. Naša nebeska Majka velika je zagovornica kod svoga jedinorođenoga Sina. Ako se njoj utječemo, ona će se za nas itekako pobrinuti da se jednoga dana gledamo s Isusom oči u oči, u Njegovu Kraljevstvu Nebeskom. Cijelo vrijeme mise učenici su plesali u ritmu bubnjeva, pljeskali i pjevali. Iako se bore s problemima svakodnevice, ne posustaju u vjeri jer ih to jedino može održati. Taj dan nije bilo ispita, pa je popodne proteklo u nekom posebnom i mirom ispunjenom okruženju.
SVADBA PART TWO
Evo, bili smo na još jednoj svadbi. Ovoga puta smo bili pozvani na svadbu našega jako dobrog prijatelja Daniela Kofi Amarteya i njegove zaručnice Keziah Maame Abodjoe Abassah. Daniel radi kao profesor informatike u našoj školi i to je definitivno profesor sa kojim provodimo najviše vremena. Daniel je pozvao sve svoje kolege učitelje da prisustvuju njegovom naljepšem danu u životu. Dogovor je bio da će se krenuti dana 15.12.2010. ispred škole u 07.30, naravno da se krenulo tek nešto prije 09.00 sati. Put je organizirala škola koja je sa svojim kombijima prevezla sve učitelje do župe u Accri u kojoj se održavala svečanost. Put do odredišta je trajao oko sat vremena. Kada smo stigli malo smo protegli noge i razgibali se, jer nakon vožnje u kombiju sa 18 ljudi po ganski cestama uistinu vam treba masaža, a ne samo razgibavanje. Bili smo začuđeni kolika je velika njihova župa, jer do kuda nam je oko dosezalo bilo je njihovo dvorište. Tamo se nalazi osnovna i srednja škola, vrtić, igrališta i naravno jedna od najvećih crkvi u Gani, ma jednom riječju mali grad!
Napomenuo bih još da se tamo nalazi jedno malo čudo u njihovoj kapelici. Kapelica je napravljena od hrpe kamenja i na zidu se od vode pokazao lik Isusa, koji tamo stoji vec par godina. Uglavnom svečanost je započela karizmatskim zborom koji je predivnim pjesmama dopratio mladence do oltara. Cijela ceremonija sa misom je trajala nešto duže od tri sata gdje su gosti i mladenci plesali i pjevali uz zvuke slavljenja njihovog Gospodina. Uistinu je predivno kada svi zaplešu u crkvi puni radosti i veselja, puni slavljenja, sve jednostavno dobije neku drugu čar, ma nešto stvarno neopisivo.
Nakon crkve usljedilo je čestitanje mladencima i zajedničko slikanje. Pošto smo se naslikali, uputili smo se na mjesto proslave. Slavlje se održavalo na jednoj od livada u župi gdje su bila postavljena tri velika stola, a ostali su sjedili uokolo na klupama. Tu smo se svi malo družili i pijuckali ponuđenu vodu, a nakon toga je usljedilo darivanje mladenaca i ručak. Nakon ručka razmijenili smo pokoju riječ sa uzvanicima i polagano se zaputili prema kombijima. Put nazad trajao je nekih dva sata jer je bila jako velika gužva, što u prometu što u kombiju. Eto tako je završila naša druga po redu svadba!
POSLJEDNJI DAN ŠKOLE I JOŠ JEDAN IZLET...
Nakon što su ispiti završili došao je i dan kada se škola zatvara za božićne blagdane, 21.12. se u glavnom holu naše škole upriličilo veliko slavlje. Učenici iz svakog odjeljenja su izveli po jednu božićnu pjesmu ili malu predstavu. Na žalost, ni Igor ni ja nismo otpočetka mogli u potpunosti uživati u programu, jer smo morali sa par učenika koji nisu pisali ispit iz informatike (zbog odsutnosti) obaviti naš dio profesorskog posla, dakle morali smo im dati ispitna pitanja i biti uz njih. Kasnije smo se priključili ostalim profesorima i učenicima te uživali u programu. Ovdje moram pohvaliti naše mlade katolike, tj. Catholic Student Union (postali smo njihovi članovi, jer svakog ponedjeljka odlazimo na njihove sastanke na kojima ili igramo društvene igre ili razmatramo teme iz Biblije) koji su izveli jednu malu predstavu o rođenju našeg Spasitelja. Prekrasno je bilo slušati kako su svi učenici lijepo pjevali...jedna prava harmonija. Igor i ja smo stvarno bili oduševljeni svim viđenim.
Sljedeći dan bio je rezerviran za još jedan izlet, no ovaj put sa svim profesorima i cjelokupnim osobljem škole. Krenuli smo oko osam sati, i plan je bio da se prvo u 9:00 održi misa, no to nije bilo moguće jer smo čekali da se skupe učitelji iz škole u Tema New Townu. Tako je misa kasnila nekih sat i pol. Svatko je na misi dobio priliku da se zahvali Bogu na svemu što mu je On učinio u godini na zalasku, a isto tako da zamoli Gospodina da i druga godina bude puna Njegovog blagoslova. Nakon mise krenuli smo sa već poznatom igrom BINGO!, a kasnije su se pričali vicevi i postavljale zagonetke. Tako smo proveli dopodne, sve do ručka. Za ručak smo papali onu finu ribu tilapiu, rižu sa umakom i salatu. Kada smo se fino napapali, pridružili smo se svima na plesnom podiju i uz lude afričke ritmove završili ovo lijepo druženje....
